U trenutku kada višak novca, bio on mali ili veliki, ne želite držati kod sebe, nude Vam se dvije opcije – štedjeti i/ili ulagati.
Svaka opcija ima mnoštvo podopcija, no bitna stavka koja razlikuje štednju i ulaganje je
očekivani prinos za preuzetu razinu rizika. Prilikom klasične štednje u banci na Vaš novac (depozit) dodaju se unaprijed određene kamate. Vaš depozit je osiguran od strane države do određenog iznosa, stoga štednjom preuzimate nizak rizik. Nekada su kamate na oročenu štednju bile visoke, no danas to više nije tako jer je
stopa inflacije veća od kamata, tj. novac se obezvrjeđuje.
S druge strane, dugoročnim ulaganjem svoje imovine u tržišta kapitala direktno (npr. kupnja dionica) ili indirektno (npr. ulaganje u investicijske fondove) izlažete se većem riziku, no
zauzvrat očekujete viši prinos. Vaš ulog nije osiguran od strane države stoga je bitno da razumijete na koji način tržište kapitala funkcionira.
Što su to investicijski fondovi?
Investicijski fondovi prikupljaju novčana sredstva od
velikog broja ulagatelja s ciljem zajedničkog ulaganja prikupljene imovine u različite financijske instrumente (dionice, obveznice i dr.). Skup svih ulaganja fonda naziva se portfelj. Obzirom da je imovina fonda u vlasništvu svih ulagatelja, portfelj je podijeljen na dijelove koji se nazivaju udjeli fonda. Prilikom uplate ulagatelja, fond ulagatelju izdaje odgovarajući broj udjela, dok se povlačenjem uloga ulagatelja otkupljuju njegovi udjeli iz fonda.